Rodu o jeziku "O jastogu, rode, da ti pojem / on je vrlo mudar. / Prekuhan sam i precrven / moram stavit’ puder…" – u djelu "What Alice found behind the mirror" Lewisa Carrolla, prevodilac parafrazira pjesmu Petra Preradovića "O jeziku, rode, da ti pojem, / O jeziku milom tvom i mojem! / O preslatkom glasu onom / U komu te mile majke / Usnivahu slatke bajke, / Koga šaptom i romorom / Duši ti se svijest probudi…".
O bosanskom jeziku ne razmišljam često, o njegovim riječima, pravilima, mutacijama. Govoreći ga svakodnevno ne osjetim kolika je on odrednica čovjeka. Govorim, ali ne razmišljam o tome da li je to pravilno, ponekada puštajući da okolina i mediji neprimijetno, ali dugoročno ubace nešto u moj govor. Tako se često čujem kako govorim skraćene riječi kao "rek'o" ili sintagme koje kao vic uđu u uho, poput "u svezi", da bi na usta izašle koji dan kasnije. Doduše, nikada ne pišem tako.
Druga stvar koje se grozim jeste bosanski Novogovor. Novogovorom smatram izraze koji se, iako ranije dopuštani kroz dvojne oblike, danas nameću kao (gotovo) obavezni. U Avazu se ne mogu naći "petorica" jer su "peterica" uvijek na njihovom mjestu. I "bit će" uvijek – iako se ne sjećam da sam gotovo ikad čuo u Sarajevu da neko zaista izgovori slovo T. S Avazom se ne mora slagati, ne mora se ni čitati, no nepobitno je da svojim pisanjem utiče na jezik naroda. Ukoliko se nešto ponovi dovoljan broj puta, može zvučati ili biti uzeto kao istina. Čitajući maturske radove gimnazijalaca, potencijalne dokaze nečije zrelosti, zaključujem da, ne ulazeći u sadržaj, pravopis nije uvijek na svom mjestu. Zar nekom treba razlika između "č" i "ć", "je" i "ije"?
Priznajem, bosanski nije jednostavan. Par mojih fakultetskih profesora bili su stranci, koji su predavali na bosanskom – što nije zvučalo najbolje, ali im treba odati priznanje za volju. Neki ljudi i pored godina (desetljeća) prakse, ne uvide svu različitost padeža. Množina nam je počesto nepravilno konstruisana: 1 čovjek, 4 čovjeka, 5 ljudi, ili 1 stećak, 2 stećka, 5 stećaka… Zašto baš na pet i dalje?
Boravio sam devet dana na njemačkom govornom području gdje bosanski jako rijetko mogoh koristiti. Engleski je ušao u sve pore života tako da uhu više i ne zvuči kao stvarni strani jezik. Dobrovoljno apstinirajući od engleskog (osim kad je baš bio neophodan), primorao sam se da maksimalno vježbam tuđi, njemački jezik, koji ne govorim idealno. To je dobro funkcionisalo, no sedmi dan sam osjetio neku tugu. Osjećaj nemogućnosti izražavanja svih misli, pravog i potpunog doživljaja, odnosno nemogućnosti da se ta misao u svom pravom obimu prenese drugima, čini čovjeka na neki način oštećenim.
Jedan je to od razloga zbog kojih mi je uvijek drago vratiti se kući. Nisam nikada boravio van Sarajeva duže od 15 dana u komadu. Ne znam kako je živjeti u drugom jeziku. Čovjeka određuje njegov prvi jezik, njegovo nasljedstvo koje baštini, a poznavanje drugih ključevi su drugih kultura. Možda zato nikada neću razumjeti zašto moja dva rođaka, sada već zreli ljudi koji govore engleski i urdu (očev maternji), nikada nisu bili podstaknuti da kroz posjete Bosni nauče jezik svoje majke, jezik kojim sam ja svoje misli pretočio u riječi.
Preneseno sa Kreativnog nereda uz znanje i pismenu dozvolu autora
Hvala MR
hmm, interesantno, pitanje je, da li je ‘novogovor’ zaista to ili tek jezik izvucen iz zaborava, kako su nasi preci govorili ili stariji clanovi nasih familija koji su jos uvijek tu
—
To je dobro funkcionisalo, no sedmi dan sam osjetio neku tugu. Osjećaj nemogućnosti izražavanja svih misli, pravog i potpunog doživljaja, odnosno nemogućnosti da se ta misao u svom pravom obimu prenese drugima, čini čovjeka na neki način oštećenim.
Odlican znak da treba strani jezik na cijoj se teritoriji nalazimo poboljsati. TUgu jednostavno pretociti u pokretacku snagu
baš lijepo. samo, na šta se osvrćemo kao na referencu kada govorimo o “Bosanskom jeziku” ? gdje pišu ta pravila? ko ih piše? ko ih usvaja, potvrđuje, priznaje? dajte mi rječnik da mogu da govorim!
u srednjim školama se mijenjaju pravila svaki dan, više nije “drugačije” već “drugojačije”, nije SEmafor već seMAfor (nemam akcente na tastaturi) itd.
možda ne trebam staviti pod navodnike, ali nažalost se naš jezik danas zove bosanski, srpski, hrvatski jezik. prije samo par godina je bio bosanski, hrvatski. šta će biti sutra? “српски, hrvatski, bosanski” ? ili, српски, хрватски, бошњачки; hrvatski, srpski, bosanski; bosanski hrvatski, srpski ?
Bosanski jezik je bas mix izmedju hrvatskog i srpskog i tacno znam na koju stranu pripadaju neke rijeci a koje su tipicno bosanske. A sad slijedi nesto najbolje…ha ha. Ovu kritiku si je priustio neko ko nikad nije ucio bosanski…ha ha….Slovenac!!!
MR: Ja u pisanoj riječi koristim ovo “t(i)” na kraju infinitiva, a u govornom jeziku ne baš tako konsekventno. Razlog je u mom tehničkom pristupu stvarima i razmišljanju koje ide u pravcu pojenostavljivanja. O detaljima nekom drugom prilikom.
F: I ja to tako nekako vidim. Nama je 20, 30 ili 40 godina, a jezik se konstantno mijenja i prilagođava stoljećima. Dakle, nije jezikov problem što smo mi tako kratko u njemu da nam sječanja sežu samo do naše osnovne škole. Ja sam da se čuvaju i osobenosti i stariji izrazi, kao i da se kritički obrade novi.
S: Ne znam u kojim je školama tako, ali se evo trudim da započnem nešto za šta “naši” “odgovorni” “političari” primaju visoke plate i poneku debelu dnevnicu. Jezik rođenih Bosanaca i Hercegovaca na kojem se svi razumijemo uz poštovanje nekoliko desetina izuzetakja se zove SAMO bosanski jezik i to kao jedini prav(n)i naslijednik prijašnjeg “srpskohrvatskog-hrvatskosrpskog” jezika, kojeg su se oba imenovana naroda odavno odrekli.. Sve ostalo je politika zavađanja i niskih šovinističkih pobuda. (moje mišljenje koje ne treba nikoga da uvrijedi).
N: Riječi nisu ničije vlasništvo i ne pripadaju eksluzivno nikome posebno: Pripadaju onima koji ih aktivno koriste. Hvala na mišljenju 🙂
NATUREN,Nametnut,Indoktriniran srBsko——-Rvatski koji nije bio na mapi kada je pisana povelja KULINABANA, BOSANSKIM pismom na BOSANSKOM jeziku.
Eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee sad nastaju nevolj treba se PRESTROJITI————
prihvatiti Bosansaki dogradyivati i njegovati GA.,,,,,,,,,hamo
Cuj bosanski jezik !?
Mislis srpsko-hrvatski ?!
Kakvo uporno sortiranje gluposti, pa to stvarno nema kraja, narocito proucavanje nastajanja takozvanog bosanskog jezika.
Ako je “bosanski ” za vas vas jezik, sto se niste bunili u Titovo vrijeme kad ste tako ponosni? Ja govorim srpskim jezikom i ponosim se time kao sto se vi ponosite bosanskim.
krank
P.S.
Hamo, jesi li ti mozda iz Srebrenice? 😉
Da li je pravilno PRIMJETITI, NEPRIMJETNO ili PRIMIJETITI, NEPRIMIJETNO?
Molim, odgovorite sto prije.
Unaprijed hvala.
primijetiti, neprimjetno.
Komentar, bez ljutnje: ceo bosanski se može smatrati za novogovor, jer je kao jezik – nov. Nije postojao pre rata. Srbi i Hrvati se busaju svojim srpskim i hrvatskim, i istina je da postoje neznatne razlike između ta dva jezika, te da bi se mogli nazvati jednim.
(kada kažem neznatne – pod tim podrazumevam da su gramatički neznatne)
No, taj, kako Srbi i Hrvati tvrde “veštački” srpsko-hrvatski (ili hrvatsko-srpski, kako vam drago), postojao je zaista, ne veštački nego sasvim prirodno, baš u Bosni.
Jasno mi je da je iz političkih razloga bilo nužno razdvajati nerazdvojivo, kao i da je u svrhu razdvajanja bilo najzgodnije smisliti nova imena za “nove” jezike.
Činjenica je, ipak, da su gramatičke razlike između bosanskog, hrvatskog, crnogorskog i srpskog zanemarljive, te da se to, ukoliko se očistimo od predrasuda, mora nazvati jednim jezikom.
No, koje ime smisliti, a da to ne povredi bilo čije nacionalne osećaje?
Imam dva predloga: prvi je prosto “naški”.
Drugi: da mu damo ime po najfrekventnijoj reči u sva tri jezika, te da bude “jebemtski” 😀
Mala šala. 😀
ma nek se zovu kako god, važno da se mi razumemo.
E, da, svrnite mi na forum:
http://www.komsiluk.forumotion.com
Živi bili.
snohvatice: “Komentar, bez ljutnje: ceo bosanski se može smatrati za novogovor, jer je kao jezik – nov. Nije postojao pre rata. Srbi i Hrvati se busaju svojim srpskim i hrvatskim, i istina je da postoje neznatne razlike između ta dva jezika, te da bi se mogli nazvati jednim.” – BULAŽNJENJE, TRABUNJANJE, DELIRIJ, POKUŠAJ JEZIČKOG GENOCIDA(bez ljutnje)…
Bosanski na ovim prostorima može biti uzor-jezik, a Bosanci(posebno Bošnjaci) imaju i puno pravo na to jer su i “najčišći” Slaveni!!!
Ako su bosanci najrasniji narod i najcisci slaveni, onda je meni Darvin stricevog oca praujak, tj. on, Golijat, David, Sidartha, Mao Ce Tung i dr. Arslanagic poticu iz Cekrcica kod Hajnehaja blizu Busovace. Takodje Ahmo, Mile, Denis, Zlatko i Hajrudin su u bliskom srodstvu sa Brutom sa majcine strane. To nema veze sa onim rodoslovom iz 345.g.p.n.e. aki se i dalje koristi.
Pozz invertedu.
P.S.
Uporedi moj comm sa svojim, ipak ima slicnosti.
Koliko ja znam (a ne znam puno), na bosanskom je pravilno PETERO, pa samim tim i PETERICA.:)
bit će, biće, će biti = pravilno
biti će = nepravilno
doći će, će doći = pravilno
doće = nepravilno
O ostalom ne vrijedi raspravljati jer nismo dovoljno potkovani znanjem ili kulturom dijaloga.
Pozdrav!!!
je li ti to volis bosanski jezik pa si napisala i blog o bosanskom jeziku…a ja najvise mrzim B-J…..
O Bože dragi…
ti kao neki ‘jezičar’?!?!
pa to ‘t’ u ‘bit će’ se uopće i ne izgovara, ali se TAKO PIŠE!!!!
‘i’ iz infinitiva se uz ‘će’ gubi pa se ne piše ‘biti će’, nego ‘bit će’, kao i ‘htjet će’, ‘željet će'…
nevjerojatno!
doduše, tako je hrvatskom jeziku!
http://www.hichristianlouboutinshoes.com/
http://www.christianlouboutinshoes88.com/christian-louboutin-boots-c-9.html
http://www.christianlouboutinshoes88.com/christian-louboutin-shoes-c-23.html
http://www.christianlouboutinshoes88.com/manolo-blahnik-c-18.html
http://www.christianlouboutinshoes88.com/chanel-c-32.html
http://www.christianlouboutinshoes88.com/yves-saint-laurent-c-20.html
http://www.christianlouboutinshoes88.com/miu-miu-c-26.html
http://www.christianlouboutinshoes88.com/christian-dior-c-27.html