Nerazlikovanje afrikatskih parova [color=blue]č[/color]/[color=blue]ć[/color] i [color=blue]dž[/color]/[color=blue]đ[/color] 1/2

Objavljeno od strane bosnian4dummies / 20 komentara za Nerazlikovanje afrikatskih parova [color=blue]č[/color]/[color=blue]ć[/color] i [color=blue]dž[/color]/[color=blue]đ[/color] 1/2 
Pitanje: Otkuda u bosanskom jeziku i njegovim dijalektima pojava nerazlikovanja  afrikatskih parova č, ć, dž i đ i njihovo svođenje na par ć, đ?



Odgovor: Još jedna osobina (skupa sa dosljedni izgovorom suglasnika h i geminacijom) tipična je govorna odlika u Bosni. To je pojava nerazlikovanja afrikatskih parova č, ć, dž i đ i njihovo svođenje na jedan par; izgovaranje sa "mehkim"  ć i đ: ćetiri, đamija. Ta osobina ne karakterizira sve već samo neke dijalekte bosanskog jezika. Raširena je i u bosanskom razgovornom jeziku, a u samom književnom, odnosno standardnom jeziku nikad nije dobila zeleno svjetlo; ostala je samo na dijalekatskom  i razgovornom nivou.



Otkuda ta pojava u bosanskom jeziku (shvaćenom onako kako smo to obrazložili , navodeći tipične njegove crte, među kojima ide i osobina svođenja na jedan afrikatski par)?



To je dijalekatska osobina, koja je u predratno vrijeme (do 1992. godine) zahvatala otprilike polovinu dijalekata bosanskog jezika. "Izgovor jednog afrikatskog para karakterističan je za srednju Bosnu, za govore Bošnjaka na liniji Zenica - Travnik - Gornji Vakuf - Sarajevo, a javlja sei u dijelovima istočne Bosne i Sandžaka, centralne i zapadne Hercegovine, pa i u međuriječju Une i Vrbasa" (Dževad Jahić, Jezik bosanskih Muslima, 15.). 



Za ovu pojavu, međutim, značajnije je da je ona tipična za upravo za govore bosanskohercegovačkih čaršija kao centra bošnjačke i uopće bosanske kulture. Dakle, u Bosni i Hercegovini imamo situaciju da se u govorima tih centara javlja umekšavanje tih afrikatskih parova čak i u onim slučajevima kad su čaršije smještene na onom dijelu terena na kojem su u izgovoru očuvana oba para. Tako npr. govor  Foče, okružen bošnjačkim govorima koji su uglavnom sačuvali oba para afrikata , i sam zna samo za jedan par, a tako i govori Rogatice, Višegrada, Trnova i sl. 



U pogledu značaja ove osobine za bošnjačku tradiciju, najvažnija je okolnost da je ta osobina tipična i za stari sarajevski govor, posredstvom kojeg se širi i u bosanski razgovorni jezik, kao neka vrsta bosanske čaršijske osobine. U tzv. narodnoj lingvistici, kada je riječ o Bosni, nisu ni malo rijetki slučajevi da se na osnovu razlike između jednog i dva para u izgovoru ovih glasova utvrđuje porijeklo govornika. Kada čovjek govori ćaša, đamper to  je siguran znak da je Bošnjak, dakle automatski se time utvrđuje njegov nacionalni identitet, au nekim slučajevima (mada ne vazda kao u slučaju nacionalnog identiteta) utvrđuje se i njegovo teritorijalno porijeklo. Veća je vjerovatnoća da takav čovjek potiče iz čaršijske sredine, ili da je na neposredniji način vezan za čaršiju a i za Sarajevo kao bosanski centar. Naime, pored toga što se osobina razlikovanja afrikatskih parova (Čaša, džemper) obično identificira sa drugačijim religioznim porijeklom govornika (pri čemu se prije svega to razlikovanje odnosi na pravoslavno stanovništvo, odnosno bosanske Srbe), u tom smislu i unutar samog bošnjačkog naroda prave se razlike u svijesti govornika, odnosno slušaoca. One se obično svode na to da oni koji razlikuju afrikatske parove u svom govoru dosljedno upotrebljavaju h , što znači da su bošnjačkog porijekla, te postoji veća vjerovatnoća njihovog hercegovačkog "seljačkog" porijekla (u svakom slučaju porijekla koje je "podalje od Sarajeva" i "klasične" Bosne). Ili je, dakle hercegovački Bošnjak, istočnobosanski ili krajiški Bošnjak, mada na tim terenima ima odstupanja u smislu prisustva i osobine razlikovanja afrikatskih parova. 



U govoru mlade generacije čest je izgovor samo jedno afrikatskog para, ali on kao a nadvladava  i nacionalne granice upotrebe, tj. Nije strogo nacionalno uslovljen. Ta osobina u govoru mladih postaje neka vrsta nadnacionalne, bosanske osobine. Ona sve više odlikuje govore bosanskohercegovačkih centara i govor mlade generacije u tim centrima, javljajući se kao govorni imidž, mada je ta pojava i sama nedovoljno istražena.

Izvor:
Bosnaski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora
Dževad Jahić
Linguos
Sarajevo, 1999.

Nastavak ovdje

postirao Roque

PODIJELI NA
LinkedInPin It
bosnian4dummies
-

20 komentara

  4. Prvo bih želio pozdraviti postojanje ovog bloga jer sam prvi put tu. Također mi je drago da je baš ova tema dospjela na blog jer u našem govornom jeziku se ova dva afrikatska para č-ć, dž-đ doista ne razlikuju.
    Ovaj prikaz prof. Jahića ne sadrži sistemsko-jezičku pozadinu ove pojave, znači prof. Jahić objašnjava situaciju na terenu, ali ne ulazi u srž problema. On nam daje samo sociolingvističko objašnjenje koje je opet samo djelomično tačno jer postoje i bosanski Srbi i Hrvati koji u svojim idiolektima (ličnim govorima) ne razlikuju ove afrikatske parove.

    Najjednostavnije lingvističko objašnjenje: Postojala su nekad u bosanskom jeziku četiri afrikatska para č-ć, dž-đ, š-s’, ž-z’. Glasovi s’ i z’ (ove oznake sam izmislio sad ja jer nemam pri ruci fonetski pravopis) su bile istog kvaliteta kao i ć i đ, znači “mekani”, odnosno palato-alveolarni. U većini štokavskih dijalekata se potrala razlika između š-s’, ž-z’ (kod starijih ljudi se razlika mogla čuti do unazad nekoliko generacija > “pašaluk” i “pas'aluk” (danas mi kažemo “pasjaluk”) je jedan primjer…). Time je narušena fonološka struktura afrikatskih parova i kako sve u jeziku ide analogijom i ima neku strukturalnu zakonitost, slijedilo je i potiranje razlike između č-ć i dž-đ. Standardni jezik to nije uvažio jer mnogi dijalekti su tu razliku zadržali. Međutim, č-ć i dž-đ jako teško u današnjem standardnom jeziku ispunjavaju kriterije samostalnih fonema jer su minimalni parovi kojima dokazujemo status fonema u njihovom slučaju rijetki, u govornom jeziku se gotovo ne upotrebljavaju, barem ne u BiH. “đak-džak” ili “spavačica-spavaćica” su u današnjoj jezičkoj praksi teško održivi jer “džak” ne kaže u Bosni niko, svi kažu “vreća”. Slično je i sa ženom koja spava, slabo če ko reći “spavačica”.

    Eto, toliko od mene za ovaj prvi put, nadam se da sam mogao konstruktivno doprinijeti ovoj raspravi. Pozdrav!

  5. A: Nema od samih slika hajra. Hvala na podršci!
    M: Vidim da si konsekventna u primjeni naše tastature. Bit će od tebe nešto 😉
    D: Primio znanju!
    M: Prvo ti mnogo hvala!
    Prikaz dr. Jahića nije još završen. Ja to prekucavam iz pomenute knjige kada ulovim vremena. Bit će i u nastavku ovog objašnjenja riječi o pozadini i srži problema (ukoliko je problem?).
    Ti si ga (odnosno mene) preduhitrio i ušao još mnogo dublje u temu. Bilo bi mi drago kada bi nam poslao izvor ovog objašnjenja.
    Nadam se da ćeš se i ubuduće javljati!

    [roque]

  6. Hvala na komentaru, pokušaću ponekad pogledati šta ima na ovom blogu. Tek sad vidjeh da mi se kod prethodnog komentara “potkrala” jedna greška kod pisanja č-ć, a sve zbog toga što imam njemačku tastaturu pa ne vidim kad tačno “udarim” č, a kad ć…

    Izvor moje tvrdnje je knjiga Midhata Riđanovića “Jezik i njegova struktura”, koja je napisana slijedeći strukturalističku lingvističku školu, pod čijim je utjecajem i sam Riđanović. Mislim da je u ovom slučaju sasvim prihvatljivo objašnjenje jer se ovim putem glasovne promjene mogu sasvim dobro objasniti.

    A što se tiče tvog pitanja, da li je ovo problem, mislim da i nije. I mislim da naši ljudi u govornom jeziku nemaju potrebu da razlikuju ove afrikatske parove pa se i ne bi trebali truditi. Izuzeti su naravno profesori maternjeg jezika u školama i spikeri na radiju i televiziji koji po načelima norme i kulture jezika su jezički autoriteti u jednoj zajednici. Kod nas nažalost (skoro) svi spikeri danas ne razlikuju ove afrikatske parove u govoru.

  8. Molba: Ako neko od vas moze da napise post o tome kako je isla transformacija rijeci Bosnjak iz rijeci Bosna i rijeci Bosanac takodjer iz rijeci Bosna. Naime, pravilan oblik je Bosnjak, jer je slijed ovakav otprilike: Bosna + ak dobijemo Bosnak -> Bošnak->Bošnjak (nisam siguran sad da li se prvo s pretvori u š kada se nađe ispred n ili se prvo formira nj, a nakon toga š, to vi pojasnite kako se to zove jednačenje suglasnika itd.). Što se tiče Bosanac, to je nastalo od Bosna + ac, pa je trebalo stajati Bosnac, ali je to izvrnuto dodavanjem slova a između “s” i “n” tj. Bosnac->Bosanac. Volio bih da vi to stručno napišete jer mnogi ljudi ne znaju da je Bošnjak pravilan oblik (od 15. vijeka, a do 15. se koristio Bošnjanin), a da se Bosnac pojavio tek u 20. vijeku. Dakle, samo napišite kako je tekla transforimacija, nadam se da nisam previše peglativan 🙂

  11. M: Hvala za tekst i komentar. Mislim da ću ga objaviti kao post u nastavku na Jahićev stav o istoj problematici.
    PS: Za potkradanje tipkovnih se ne trebaš pravdati. Samo na jednom od svojih računara imam sva naša slova 🙂
    N: “Latinica mora biti reformirana!” službeni je stav Stranke za boljitak. [ja sam ti viüe za madraca, nego za mudraca]
    T70: Zanimljiva tema. Kako jezički, tako i (dnevno)politički. Zanimljiva, ali iz pomenutih razloga i osjetljiva, a i zahtjevna. Kako si sam primjetio bila bi to mješavina više jezičkih, etimoloških i pravopisnih kategorija.
    Čitaj: Tema će na čekanje dok se ne obrade još neki basics. Nakon toga bi trebalo biti lakše/če biti lakše dati odgovor(e) na tvoje pitanje/a.
    G: Uči pravila, a ne pojedinačne primjere! Pregledaj linkove na već obrađene teme prije nego postaviš pitanje:
    http://bosanskijezik.blogger.ba/arhiva/2006/10/10#462548
    I: Hvala 😉

  13. blog vam je super ,zanima me kako ćemo razlikovati č i ć kada pišemo rečenicu, u ovom tekstu ste mnogo rekli ali ništa praktično ima li kakvo gramatičko pravilo o pisanju slova č i ć kao i dž i đ ako ima napišite da se svi okoristimo.

  14. Lijepo, bogami. Blog je odličan, samo mi je krivo sto su zadnji komentari dosli prije godinu i po dana.
    Mi iz Bihaća i Krajine, hvala Bogu, nemamo problema sa afrikatima na što sam ja, naravno, neizmjerno ponosan.

    Lijep pozdrav i selam iz Italije!

Komentariši