beats by dre cheap

Rodu o jeziku

Rodu o jeziku "O jastogu, rode, da ti pojem / on je vrlo mudar. / Prekuhan sam i precrven / moram stavit' puder..." - u djelu "What Alice found behind the mirror" Lewisa Carrolla, prevodilac parafrazira pjesmu Petra Preradovića "O jeziku, rode, da ti pojem, / O jeziku milom tvom i mojem! / O preslatkom glasu onom / U komu te mile majke / Usnivahu slatke bajke, / Koga šaptom i romorom / Duši ti se svijest probudi...".

O bosanskom jeziku ne razmišljam često, o njegovim riječima, pravilima, mutacijama. Govoreći ga svakodnevno ne osjetim kolika je on odrednica čovjeka. Govorim, ali ne razmišljam o tome da li je to pravilno, ponekada puštajući da okolina i mediji neprimijetno, ali dugoročno ubace nešto u moj govor. Tako se često čujem kako govorim skraćene riječi kao "rek'o" ili sintagme koje kao vic uđu u uho, poput "u svezi", da bi na usta izašle koji dan kasnije. Doduše, nikada ne pišem tako.

Druga stvar koje se grozim jeste bosanski Novogovor. Novogovorom smatram izraze koji se, iako ranije dopuštani kroz dvojne oblike, danas nameću kao (gotovo) obavezni. U Avazu se ne mogu naći "petorica" jer su "peterica" uvijek na njihovom mjestu. I "bit će" uvijek - iako se ne sjećam da sam gotovo ikad čuo u Sarajevu da neko zaista izgovori slovo T. S Avazom se ne mora slagati, ne mora se ni čitati, no nepobitno je da svojim pisanjem utiče na jezik naroda. Ukoliko se nešto ponovi dovoljan broj puta, može zvučati ili biti uzeto kao istina. Čitajući maturske radove gimnazijalaca, potencijalne dokaze nečije zrelosti, zaključujem da, ne ulazeći u sadržaj, pravopis nije uvijek na svom mjestu. Zar nekom treba razlika između "č" i "ć", "je" i "ije"?

Priznajem, bosanski nije jednostavan. Par mojih fakultetskih profesora bili su stranci, koji su predavali na bosanskom - što nije zvučalo najbolje, ali im treba odati priznanje za volju. Neki ljudi i pored godina (desetljeća) prakse, ne uvide svu različitost padeža. Množina nam je počesto nepravilno konstruisana: 1 čovjek, 4 čovjeka, 5 ljudi, ili 1 stećak, 2 stećka, 5 stećaka... Zašto baš na pet i dalje?

Boravio sam devet dana na njemačkom govornom području gdje bosanski jako rijetko mogoh koristiti. Engleski je ušao u sve pore života tako da uhu više i ne zvuči kao stvarni strani jezik. Dobrovoljno apstinirajući od engleskog (osim kad je baš bio neophodan), primorao sam se da maksimalno vježbam tuđi, njemački jezik, koji ne govorim idealno. To je dobro funkcionisalo, no sedmi dan sam osjetio neku tugu. Osjećaj nemogućnosti izražavanja svih misli, pravog i potpunog doživljaja, odnosno nemogućnosti da se ta misao u svom pravom obimu prenese drugima, čini čovjeka na neki način oštećenim.

Jedan je to od razloga zbog kojih mi je uvijek drago vratiti se kući. Nisam nikada boravio van Sarajeva duže od 15 dana u komadu. Ne znam kako je živjeti u drugom jeziku. Čovjeka određuje njegov prvi jezik, njegovo nasljedstvo koje baštini, a poznavanje drugih ključevi su drugih kultura. Možda zato nikada neću razumjeti zašto moja dva rođaka, sada već zreli ljudi koji govore engleski i urdu (očev maternji), nikada nisu bili podstaknuti da kroz posjete Bosni nauče jezik svoje majke, jezik kojim sam ja svoje misli pretočio u riječi.

Preneseno sa Kreativnog nereda uz znanje i pismenu dozvolu autora
Hvala MR

Bosanski jezik
http://bosanskijezik.blogger.ba
11/02/2007 13:19