beats by dre cheap

Nerazlikovanje afrikatskih parova [color=blue]č[/color]/[color=blue]ć[/color] i [color=blue]dž[/color]/[color=blue]đ[/color] 2/2

Uvod u temu

[quote]Otkud uopće pojava izgovora samo jednog afrikatskog para u bosanskim govorima?
U lingvističkoj nauci postoje različita mišljenja, koja se uglavnom kreću u prostorima dviju teza;
Prva teza je da je to unutardijalekatska osobina formirana po uobičajenim zakonitostima jezičkog razvitka, unutarnje dinamike tog razvitka, koja ide u smjeru uprošćavanja ili u smjeru usložnjavanja jezičkog sistema. Ova pojava javlja se i na nekim drugima dijelovima bivšeg srpskohrvatskog jezika, ne samo u bošnjačkim govorima, što služi ozbiljnim argumentom u službi prve teze, da je to čisto unutarlingvistički formirana osobina.
Druga teza je da se i ta osobina također začela u rezultatu vanlingvističkih , tj. pod uticajem orijentalnih jezika, slično kao i u slučaju suglasnika h i geminacije ( o ovim dvjema osobinama će biti riječi kasnije - op. prepisivača), sti mšto bi se u ovom trećem slučaju radilo o neposrednijem uticaju samog turskog govornog jezika u Bosni. Po toj tezi (kojoj su skloni poznati serbokroatisit Jovan Vuković i Pavle Ivić) dva afriaktska para izgovarala su se na cijelom prostoru Bosne, ali do promjene dolazai kad Turci (odnosno "Turkuše") u Bosni počinju izgovarati naše riječi svodeći dva afrikatsak para na jedan, jer su u svom jezičkom osjećaju imali samo jedan afrikatski par. Međutim, vrlo je teško povjerovati da je izgovor domaćih, bosanskih riječi bio tako raširen kod Turaka u Bosni i da su oni, ako jedna manjina (makar i vladajuća) mogli nametnuti taj svoj upropašćeni izgovor većini, pa da on postane uzor-izgovorom.

Šta će dalje biti sa ovom osobinom, inače raširenoj u bosanskoj jezičkoj praksi?
Da li će jednog dana ona pokucati na vrata bosanskog standardnog jezika, sa "zahtjevom da bude primljena", da stekne legalan status u tome jeziku? Teško je predvidjeti šza će sa njom u tom smislu biti, ali je jasno jedno; trebat će se lingvistički preciznije i argumentiranije opredijelitit u odnosu na tu osobinu bosanskih dijalekata i razgovornog jezika. Školsku praksu u pogledu osobine nerazlikovanja afriaktskih parova odlikuju velika nerazumijevanja, nestručna (ili nikakva) objašnjenja, nepedagoška i neznana reagiranja učitelja i nastavnika na tu pojavuu govoru učenika. Generacije bosšnjačke djece izašle su iz te naše "četveroafriaktske" škole sa dubokim kompleksima o svojoj jezičkoj tradiciji, jer im je godinama uskračivano pravo čaki  na to da im se stručno objasni zašto je nepravilno ćešalj, đemper (a baš takav izgovor oni donose iz kuće, od svojih bližnjih i daljnjih, iz svoje mahale, sela i sl.). Škola je uporno šutila i neznano se i odbranaški odnosila prema toj pojavi. Ništa se od toga nije objašnjavalo, pojava se odbacivala kaoa "nepravilna" i to su bila sva objašnjenja. A baš takav nestručan stav škole ostavio je kao posljedicu komplekse u glavicama generacija i generacija bošnjačke djece u Bosni i Hercegovini. Teško se bilo miriti s tim da je nešto što je tvoje i dio tvoje kulture - "nepravilno". Škola se odnosila nestručno prema toj pojavi, dijelom ispolitizirano pa i nacionalistički, čime je postizan samo suprotan efekat. Djeca jednostavno nisu htjela da se muče time da savladaju izgovor dva para; za takvo "dotignuće" bila su savršeno nemotivirana. Nova bosanska škola morat će u tom smislu okrenuti list ("svog dnevnika") i drugačije pristupati ovoj pojavi u govoru učenika.Prije svega, stručno spremnije objašnjavati tu osobinu, znači prema njojzi se odnositi elastičnije, ne samo kao prema kulturnom naslijeđu, već i kao pojavi koja odlikuje jezičku praksu u Bosni i Hercegovini. Ona je, dakle, lingvistička datost kojui treba uvažavati i po svaku cijenu je ne odbacivati. Treba učenicima stvoriti prostora i mogućnosti da oni sami odrede svoj odnos prema njojzi. Veća strogoća bi se mogla tražiti u pisanoj praksi, u kojoj bi i dalje valjalo insistirati na dosljednoj upotrebi  i usvajanju dva afrikatska para, ako književnoj , pisanoj osobini samog bosanskog jezika[/quote]
Izvor:
Bosnaski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora
Dževad Jahić
Linguos
Sarajevo, 1999.

postirao Roque

Bosanski jezik
http://bosanskijezik.blogger.ba
22/11/2006 20:12