15.10.2006.

“Biti će”, “bit će” ili “biće” će biti, i bit će i biće.

Pitala tratincica 

biti će vs. bit će vs. biće

- Glagoli imaju infinitivnu osnovu:

hodati = hoda-ti,

učiti = uči-ti,

doći = do-ći,

moći = mo-ći…

- Glagoli biti i htjeti su nepravilni glagoli. Nisu nepravilni po infinitivnoj osnovi, već nemaju sve oblike i pravila promjene kao što to imaju pravilni glagoli.

- E, sad idemo malo po Futuru prvom.

Futur prvi se koristi za radnju koja će se dogoditi ili nastaviti događati kasnije u odnosu na trenutak u kojem se izražavamo.

Tvori / stvara se od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola “htjeti” (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) i infinitiva.

Pravila:

1. Glagoli koji završavaju na -ći u oblicima budućeg vremena ostaju neokrnjeni: Ti ćeš doći. Doći ćeš.

2. Glagoli koji završavaju na -ti u oblicima budućeg vremena ostaju neokrnjeni ako je pomoćni glagol ispred infinitiva: Ona će plivati. Mi ćemo pjevati.

3. Ako je pomoćni glagol iza infinitiva, umjesto -ti piše se –t: Plivat će. Plivat ćemo.

4. Glagoli koji završavaju na –ti mogu tvoriti futur ako im se uzme infinitivna osnova i doda nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola “htjeti”. U tom slučaju se pišu sastavljeno: plivaću, pjevaćemo, pričaćeš.

Stoga, pravilno je:  će biti, bit će i biće.


P.S. Iz hrvatskog jezika je potpuno izbačena varijanta "infinitivna osnova+ nenaglašeni prezent pomoćnog glagola “htjeti””, pozivajući se na poseban status “pomoćnih glagola”

Novi BH-jezikoslovci, također pokušavaju ukinuti ovo pravilo, po istom osnovu kao i njihovi susjedi, nudeći varijantu da se “bit ću” izgovara kao “biću”

P.P.S. Obzirom da je ovo pravilo govora postojalo na BH prostorima prije nego su se vrli filolozi uhvatili pera – mišljenja sam da je ne samo pravilno već i neophodno za očuvanje ljepote našeg, bosanskog jezika.


Oni će imati sve kao i mi, svoje klubove, svoja svetilišta.
Imaće svoje pjesnike, poneki od njih mo
žda će i vaseljensko ime steći.
Igraće golf, skupljati marke, organizovati festivale, posjećivati pozori
šta.
Imaće sve kao i mi, samo
što "Ja te volim" neće znati reći.

(Stih iz “Sutra će se ljudi” , I.K. Sarajlić)


 

postirala Teta Ela


14.10.2006.

Blogeri o jeziklu 2. / nekoliko ()

Liga starih lingvista

autor Moodswinger

Desi se, s vremena na vrijeme, da me poneko priupita o jeziku kojim govorim i zatraži da se očitujem o njegovom nazivu. Bez ikakva premišljanja odgovaram da mi se materinji jezik, ovaj kojim zborim i na kojem 'sujem, na kojem nemušto sričem pisma i na kom po hartiji škrabam, na kojem sanjam i na kom me muče košmari, zove bosanski.

Strancima obično pridodam da je bosanski gotovo identičan hrvatskom ili srpskom i da je, zapravo, posrijedi jedan jezik koji je dugo vremena nosio jedan naziv i koji je, iz političkih razloga, preimenovan u tri različita jezika. Svako od korisnika ovog troglavog jezika, stoga, bira sebi kako će ga zvati, ovisno o etničkim, kulturnim i drugim afilijacijama. Ja svoj jezik nazivam bosanskim, iz prostog razloga što dolazim iz bosanskog kulturnog podneblja, što se mahom oslanjam na bosanskohercegovačko kulturno i književno naslijeđe i koristim se karakterističnom bosanskom leksikom.

Birajući sebi pravo da svoj jezik zovem onako kako želim, ja, logično i drugima prepuštam isto; ostavljam im pravo da svoj maternji jezik imenuju kako žele. Iz nekog nepoznatog, ili pak predobro poznatog razloga, drugi (a pri tome ne mislim na strance) to isto pravo niječu meni. Usto obično budem izložen tvrdnjama da "bosanski jezik ne postoji", da je posrijedi "varijanta srpskog" (ili hrvatskog, ovisno o davatelju izjave), niječe mu se postojanje gramatike, historije, leksike; rječju, uskraćuje mu se cjelokupan identitet.

Takvi drski poduhvati dakako idu uz dlaku jednom tersu i zavrijeđuju dostojan odgovor. U skladu s tim, ja sam svoje odgovore dugo vremena zasnivao na slijedećem principu:

Pokaži mi, tačku po tačku, po čemu se to hrvatski i srpski razlikuju jedan od drugoga da bi, lingvistički, zavrijedili nazive različitih jezika i ja ću ti, po tim istim tačkama, pokazati po čemu se bosanski jasno razlikuje od srpskog ili hrvatskoga i, stoga, zavrijeđuje posebno ime.

Do danas mi to niko nije uspio zorno istumačiti, a da ja ne budem u stanju, po istom principu, odijeliti bosanski od ostala dva. Sasvim dobar i uspješan pristup za jednog jezički neizobraženog tersa, ali iz nekog razloga meni nije davao odgovarajuće zadovoljenje. Uvijek sam se osjećao kao optuženik, kao da, iz nekog razloga, moram pravdati samo postojanje i ime svoga jezika.

Mora se priznati, situacija sa negiranjem bosanskog jezika je poprilično radikalna, a pošto radikalne situacije zahtijevaju radikalna rješenja, ja sam stoga pribjegao jednom. Već neko vrijeme, kada me počnu daviti sa političko-jezičkim začkoljicama i kada mi kažu kako bosanski ne postoji, ja, tobože čudeći se, kažem:

"Šališ se? Bosanski jezik ne samo da postoji, nego su od njega nastali i hrvatski i srpski."

Ovakva izjava obično privuče tri stvari - pažnju, glasne proteste i zahtjeve da obrazložim svoj stav. Što ja, s merakom, i učinim.

Krenimo, prvo, sa srpskim jezikom. Njega je, početkom XIX stoljeća, standardizirao Vuk Karadžić. Ters iz Tršića je jednostavno, putujući po južnoslavenskim prostorima, odabrao jezik istočne Hercegovine, Bosne i, dijelom, Crne Gore i proglasio ga za 'standardni srpski jezik', preuzimajući time odrednice bosanskog govora (sve sa ijekavicom) i uvodeći ga kao književni jezik za srpski narod. On nije otišao u Pirot ili Negotinsku krajinu, nije čak uzeo ni govor svoga rodnoga kraja, nego je otišao tamo gdje je smatrao da se govori najčišći narodni jezik u Južnih Slavena i, sasvim ispravno, poslužio se njime.

Neko može, dakako, reći da je i to srpski jezik, jer njime govore Srbi iz tog dijela Bosne i Hercegovine. Tačno, ali je taj govor određen regionalno, a ne etnički, jer isto tako, ili veoma slično, govore i nesrbi, druge etničke skupine iz tog područja, a i Crnogorci. Helem, Vuk je Karadžić Srbima srpski jezik donio iz Bosne i tako je srpski nastao od bosanskog.

Još jasnijem razdvajanju je poslije pomogla zlosretna jezička politika koja je bila na snazi za vrijeme Vukovog zloglasnog prezimenjaka, a kojom je iz srpskih medija i školstva prognana ijekavica i latinica, čime se srpski jezik, barem privremeno, de facto odrekao i latinice i ijekavice kao svoje kulturne baštine, olako ih prepuštajući drugim jezicima, kao što je bosanski. Hvala na tome.

Hrvatski je jezik donekle slična priča. I on je standardiziran na sličan način u prvoj polovici XIX stoljeća od strane Ljudevita Gaja i Ilirskog pokreta, te usaglašen sa srpskim jezikom Bečkim sporazumom iz 1850. Kao književni jezik, hrvatski je vrlo lijepo i uredno uređen na principima bosanskog govornog jezika, ali je problem hrvatskog jezika u tome što njime ne govore tri četvrtine hrvatskoga puka.

Jezik koji u školi uče mali Istrijani, mali Zagorci, mali Splićani i mali Zagrepčani nema puno veze sa jezikom koji oni govore kod kuće, tako da, nažalost, moram primijetiti da se većini Hrvata književni hrvatski uveliko razlikuje od kolokvijalnog maternjeg jezika u Hrvatskoj, onog govora kojem ih uče njihove mame. Kada mama iz Zagreba svojoj djeci kaže da idu u posjet rodbini u Bosnu, oni se zapitaju: "A kaj bumo tam delali?" Prevedeno na književni hrvatski, to bi glasilo : "A što ćemo tamo raditi?" Ni nalik.

Nadalje, ako su hrvatski i srpski dva različita jezika, onda sam hrvatski ne postoji kao jedinstven jezik, već su to u stvari tri jezika - kajkavski, čakavski i štokavski. Službena hrvatska politika ih naziva narječjima, ali ja, ruku na srce, kajkavski ili istarski razumijem jednako koliko i slovenački i češki. Meni je to posve strani jezik. Hrvatska, dakako, ima pravo voditi svoju jezički politiku kako hoće, ali ja osobno podržavam inicijative koje se zalažu za priznanje, recimo, kajkavskog jezika.

Književni hrvatski, s druge strane, jako nalikuje običnom govornom jeziku iz Bosne (i, dijelom, Slavonije, sa izuzetkom slavonske sćakavštine). Njime govore bosanski Hrvati, ali, opet, i druge etničke grupe u Bosni. Iz toga se jasno vidi da je hrvatski, kao i srpski, preuzet i prenesen iz Bosne na opću korist hrvatske pismenosti.

Dakako, završim ja svoje izlaganje sa naznakom da nema potrebe za bilo kakvim zahvaljivanjem, jer smo mi Bosanci (a, vala, i Hercegovci) široke ruke, još šire duše i uvijek spremni pripomoći.

Nemam ja ništa protiv da mi beru šljive i dunje iz bašče, naprotiv. Bujrum, rodilo je, i rodit će opet, grehota je da istruhne, a sevap je da se podijeli. Ali da mi bez pitanja pomjeraš međe, da mi zajmiš i samu bašču, e to ne može! Ne dam! Ni komšijama, ni susjedima. Jasno?

Objavljeno 30.01.2006. u 05:09, komentari na blogu Umijeće tersanja, print, #
14.10.2006.

Blogeri o jeziklu 1. / x


Čija je ovo jezičina?

autor Corto Maltese

Nauka o jeziku, na žalost, nije matematika u kojoj jasno i odlučno možeš reći : “E ovo je parni a ovo neparni broj, ovaj je djeljiv sa 5 a onaj nije, razlomak je ovakav a cijeli broj onakav!" .

Nije moguće savršenom preciznošću povući crtu između jezika, dijalekta i regionalnog govora. Po mnogim teoretičarima, najbolje je osloniti se na princip međusobne razumljivosti. Ako se razumijemo bez prevodioca, onda govorimo isti jezik. Komšijski jezikoslovci iz susjedstva će se vjerovatno narogušiti jer ta teorija negira jedinstvo Srpskog i Hrvatskog jezičkog čistunstva. Teško je očekivati da se, na primjer, jedan Dalmatinac i Prekomurac zajedno napiju uz pjesmu koju će obojica razumjeti a koju pjeva čistokrvni Hrvatski Istrijaner, Alen Vitasović. Također sumnjam da jedan Piroćanac, sa juga Srbije, neće osjetiti potrebu da se posavjetuje sa rječnikom ili rečnikom dok Lalu Iz Severne Bačke ubjeđuje da je ovaj precjenio sitne prasiće koje, za krupne pare, pokušava da mu uvali .

Mi u Bosni ne imasmo tih problema, sve dok se političari i njihovi lingvistički trabanti, opterećeni tenzijom malih razlika, ne potrudiše da ih stvore. Na javnom RTV sevisu nam je svakodnevno nezadovoljstvo slušati Hrvatske voditelje rodom iz BiH kako se lome da govore Hrvatski Književni Jezik u njegovoj prelijepoj Zagorskoj varijanti. Zalud joj sva ljepota kada ta varijanta, istočno od Une, nikada prije nije bila u upotrebi. Bosanski Bošnjaci im pružaju otpor trpajući glas “H” hi gdje threba hi gdje ne threba, dok su, gle čuda, Mediji Bosanskih Srba najbliži onome što se prije rata zvalo SH-HS jezik, definisan Novosadskom Deklaracijom, a koji se uglavnom poklapa sa jezikom koji se od poodavna vakta govori u BiH. S veseljem se sjećam pokušaja da se, još tokom rata, u medije siromašnijeg BH entiteta zakonskim putem nametne ekavica. Sa veseljem, jer takav blamaža nije ni mogla da traje duže od par mjeseci, koliko je proteklo od uvođenja do propasti te ideje.

Neki će se upitati zašto sam napisao “Bosanski Bošnjaci”. Pa zbog toga jer postoje i Sandžački Bošnjaci, a tu se opet vraćamo na pomenute teškoće u dijalogu između Lale i Piroćanca, te Dalmoša i Prekomurca. Svojevremeno, upitah nezaposlenog prijatelja, saobraćajnog tehničara po zvanju i Sarajliju po rođenju, zašto ne potraži posao u GRASS-u. A on odgovara: “Konkuris'o, odbilo me. Ne govorim jezik.”
Po meni Bosanski, Srpski, Hrvatski , a uskoro i Crnogorski su jedan te isti jezik, koji svako ima pravo, i na "svojoj" i na "tuđoj" teritoriji, da zove kako mu drago.

Nije to jedinstven primjer višeimenstva u lingvistici. Upotrebljavajući Bugarski nećete imati problema u sporazumjevanju sa pravim Makedoncima, bar dok ih ne pitate da li je Bugarski zvanični jezik u cijeloj Makedoniji. Pred posjetu Skandinaviji nije potrebno da učite i Danski i Švedski i Norveški. Jedan od ta tri će biti dovoljan i za Stokholmu i za Oslo kao i za Kopenhagen. Flamanski i Holandski, Urdu i Hindu…ista važi i za njihove korisnike. Vjerovatno bi bilo najpravednije i najtačnije da se kaže da je Jugoslovenski maternji jezik stanovnika četiri centralne republike bivše SFRJ , ali jasno je da je to nemoguće sprovesti na ovom nivou političke svijesti večine stanovnika tih krajeva. Zbog razloga lične sigurnosti, ja jezik kojim pišem i govorim zovem Štokavski. Jednako je netačno kao i ostali nazivi koji se primjenjuju, ali bar pokriva geografski šire područje

Što se mene lično tiče, najdraži mi je jezik moje drage. I to dok ništa ne govori, jer je zauzeta igrajući se sa … pa za početak sa jezikom. Ne maternjim, mojim.

(nastaviće se)

14.10.2006.

Riječ

Riječ je glas ili skup glasova kojem je pridruženo neko značenje te je osnovna jedinica svakog jezika.
Riječi se slažu i kombiniraju (kombinuju) kako bi se stvorile rečenice, sintagme, fraze i veća prozna ili poetska djela.
Dijele se na promjenjive i nepromjenjive.
 
Promjenjive riječi su:
  1. Imenice (Mijenja se rod, broj i padež)
  2. Pridjevi (Mijenja se rod, broj, padež, stepen i određenost)
  3. Zamjenice (Ako zamjenjuju imenicu, mijenja se rod broj i padež; ako zamjenjuju pridjev, mijenja se rod, broj, padež, stepen i određenost)
  4. Brojevi (Nekad se mijenjaju kao imenice, a nekad kao pridjevi. O promjenama brojeva, više kada budemo obrađivali brojeve)
  5. Glagoli (Mijenjaju po vremenima, licima i načinima, i svršenosti)
 Nepromjenjive riječi:
  1. Prilozi
  2. Prijedlozi
  3. Veznici
  4. Usklici (ili uzvici)
  5. Rječce
 ...
 
ZAPIS O RIJEČI
Jutros se jedan vrutak probudi u meni
U podne poče da teče
Poče da buja da se pjeni
Naveče oblinom velike rijeke obrameni
U kasne čase noći
Nestvarno tijelo ove tamne vode ove tajne
Nemirni koraci moji kao čudo svako pohode
(Mehmedalija Mak Dizdar)

postirala Teta Ela
14.10.2006.

Pitanja

 
Dragi posjetioci,
Kako suradnici ovog bloga, ne bi lutali kroz masu postova i komentara, molimo da sva pitanja i sugestije koje imate postavljate isključivo na ovom mjestu.
 
Što se tiče replika, odnosno neslaganja sa tekstom i postavljenim pravilima, nastavite ih i dalje ostavljati u komentarima.
 
Hvala


postirala Teta Ela
13.10.2006.

Radni post

1)    prvi siječnja versus prvog siječnja

2)    došli su vođe versus došle su vođe

3)    sve vrijeme versus čitavo / cijelo vrijeme

4)    marama versus mahrama ( glas "h", upotreba i zloupotreba)

5)    krevet versus kreve

6)   šporet versus špore

7)    Banja Luka - Banjaluka

8)   dopuna negacija koje se pišu sastavljeno (neću, nemam, nemoj, itd.)

9)   Mijo, Mijović, zastave se vijore (izuzeci pravila "Glas "j" ne piše se između "i" i "o")

10)   s tobom versus sa tobom (pravila pri koristenju "s" i "sa")

11)    Vi / Vama versus Ti /Tebi (veliko i malo slovo u ličnim zamjenica)

12)   Sarajevska banka / Kamerni Teatar (veliko i malo slovo u nazivima institucija)

13)     e-mail versus email versus elektronska pošta (korištenje / pisanje riječi stranog porijekla)

14)      Christian Schwarz-Schilling versus Kristijan Švarc-Šiling / Кристијан Шварц-Шилинг
Victor Hugo versus Viktor Igo / Виктор Иго

15)      jučer versus jučer

16)      ... ne znam da li da prihvatam išta novo dok se ovo ne izdefinira?

Sada se dajte na posao i skupljanje ubjedljivih argumenata ;-)

postirao Roque

13.10.2006.

Dilema

Da li neko može da mi nađe pravopisno pravilo po kojem se piše

samnom

a ne

sa mnom

ili obratno? Ili može oboje?

Ja se kao kroz maglu sjećam (upečatljivije mi je vizuelno sjećanje inače) da je meni moja učiteljica u osnovnoj na sastavima koje sam štancala nemilice sastavljala crvenom olovkom  sa mnom. (kao da se piše zajedno - samnom)

Međutim u novijem (čitaj post-ratnom) periodu, kao i kad progooglam dva izraza kažu da je pravilno sa mnom. A čini mi se da sam čak negdje pročitala da može i jedno i drugo.

Ovdje bi nam baba žaba dobro došla :)

 Anyone?

 (hadzinica)

 

Evo jedna slična diskusija poslije koje vam neće biti ništa jasnije DISKUSIJA


postirala Hadžinica


Osvježeno 13.10.2006.
Da skratim dilemu:
 
“S(A)” je prijedlog.
Koristi se vrlo rijetko u genitivu ili najčešće u instrumentalu.
U ovom slučaju, “SA” se nalazi u instrumentalu zamjenice “JA”. Instrumental odgovara na pitanje: “s kim?” ili “s čim?”
S kim? – Sa mnom.
 
Bez obzira u kom padežu da se koristi, “S(A)” se  uvijek piše odvojeno.

osvježila Teta Ela
11.10.2006.

Genitiv imenice "djelo"

Pitanje:

Genitiv množine od krivično djelo.
Kaže li se krivičnih dijela ili krivičnih djela?

(Gost)



Osvježeno 13.10.2006.


N množ: krivična djela
G množ: krivičnih djela


osvježio Roque


Osvježeno 13.10.2006.

Izgovor glasa j često je oslabljen pa ponekad nije jasno kada ga treba pisati. (Nema veze s padežom)

Glas j piše se:

a) između glasova ii a: Azija, avlija;
b) između glasova i i e: iz Azije, dvije;
c) između dva i: po Aziji, Fazlijin, čiji;
d) između i i u: u Aziju, smiju se;
e) u pridjeva kao: azijski, komšijski;
f) u imperativu nekih glagola: pij, pijmo, pijte, umij se.

Glas j ne piše se: a) između i i o: avion, bio, biologija, cio, činio, kamion, priobalni, radio, stadion, violina, želio. Izuzetak su oblici riječi čija osnova završava na j, kao što je riječ Semberija: o Semberijo, plodnom Semberijom;
b) između a i e: četrnaest;
c) između a i i: daidža, kaiš;
d) između e i i: Husein, neimar;
e) između o i e: poezija, poema i sl.

(Senadin Halilović, Gnijezdo lijepih riječi)


osvježila Teta Ela

11.10.2006.

Čitavo vrijeme ili sve vrijeme? /Hemija ili kemija?

- Čitavo vrijeme ili sve vrijeme?

- Hemija ili kemija?

Koja je verzija ispravna, odnosno da li se obje verzije mogu prihvatiti kao ispravne?

pitala: Pekmez


 

Osvježeno 13.10.2006.

Pekmez, sori što ti se miješam u post, ali mislim da bi svima bilo interesnatno da na kraju postavljenog pitanja stavimo zaključak, a to bi u ovom slučaju bio:

pravilno: sve vrijeme

pravilno: hemija ili kemija

 

osvježila Hadzinica

10.10.2006.

Pregled

Nadam se da smo fazu politike u jeziku za sada ostavili po strani i da će se većina čitalaca složiti kako je govoriti bosanski u Bosni logično koliko i govoriti španski u Španiji. Pri tome želim naglasiti da se time ne omalovažavaju drugi jezici koji se u našoj zemlji upotrebljavaju. Definiciju sam tražio i našao u Wikipediji, a ako neko ima bolju neka je slobodno napiše u komentarima.

Ovo važi i za sve ostale sadržaje za koje smatrate da su vrijedni čitatanja. Pri tome je vrlo bitno navesti:
- izvor informacije (knjiga, link na originalnu stranicu);
- ime i prezime autora informacije;
- vrijeme objavljivanja informacije.

Do sada su postirane neke definicije, koje su kao takve kopirane iz drugih izvora u internetu. Bilo je i nekoliko konkretnih ispravki koje su vrlo poželjne. 

Na tom principu i treba da funkcionira ovaj blog.

U budućnosti bih više želio biti onaj koji tehnički uređuje ovu stranicu, nego neko ko servira gotove istine. Želio bih da ne budem sam "uredništvo", nego da ta riječ dobije dublji smisao kroz suradnju više zainteresiranih, koji bi skupa sa mnom uređivali ovaj blog.

Molim Vas da date svoj doprinos ovoj ideji i da ovo mjesto preporučite krugu svojih čitalaca.

Naprijed svi vi koji imate pitanja u vezi sa temom!
Naprijed vlasnici znanja! Ne budite sebični.

napisao  Roque


Noviji postovi | Stariji postovi

Pretraga bloga
Samo ovaj blog

Linkovi na obrađivane teme

Linkovi za djela o gramatici, jeziku i knjizevnosti
Kitabhana
Književni kutak
Bosnian language
Gnijezdo lijepih riječi
Wikipedia i bosanski jezik
Prva poznata gramatika bosanskog jezika
Rječnik turcizama, dijalekata, tuđica i uličnog govora u BiH

Team:

Urednici:
Hadžinica
Ne bacajte biser
pred svinje.

Moje tajne
Kažem ja njozi
Njojza dođi 'vamo!

Hiperaktivna
I want to know god`s thoughts,
the rest are details

Teta Ela
No hljeba nema... Zbogom!
Hljeba... hljeba...

Roque
Si tacuisses,
philosophus mansisses


Moleri:
Mlada partiznaka
Plitak potok,
a voda duboka

Roque
Si tacuisses,
philosophus mansisses


Budi prijatelj ovog bloga?
Klikni na ovaj link! - Hvala!

Uvod
Blog Bosanski jezik je mjesto gdje svako može postaviti pitanja u vezi gramatike i leksike bosanskog jezika, ili odgovoriti na već postavljena putem komentara.

Poželjni su i tekstovi koji ukazuju na jezičke i gramatičke probleme, analize, linkovi na stranice i dokumente koji se ovom materijom bave.

Da bi ovaj blog od početka opravdao svoje postojanje, nužno je da pitanja, odgovore i ostale priloge pišete koristeći našu tastaturu, odnosno naša slova. -> uputa za instalaciju! <-

Ukazujte na najčešće probleme i greške na koje nailazite u tekstovima na blogger-u i u dnevnoj štampi, kao i na odgovarajuća rješenja i gramatička pravila. Bilo bi poželjno da se uz objavljena pravila i objašnjenja navedu izvori i datumi istih.

Molim Vas da ne koristite ovaj blog u bilo koje druge svrhe osim pomenutih. Ovdje smo da zajedno učimo i svoje (ne)znanje podijelimo sa drugima.

Bosanski jezik će Vam biti zahvalan ako ga izreklamirate u krugu čitalaca Vašeg bloga. Podrška i saradnja svake vrste je poželjna i dobrodošla.

Želim nam uspješan novi početak!

Podržavaju nas:
blob
... by Tratinčica
propali fudbaler
hadzinica
Pisma
koksanje
Work in progress - WIP
Teta Elina kuhinja
Lepa do bola...
BOGAMI ĆE ME MLATNUT' OVIM KUKURUZOM
zora
Phata
Disku(r)s Njegove žen(k)e
Moji postovi
O.P.A.S.K.E
***PAMTIM SAMO SRETNE DANE***
Anita
više...

Najnebitnija sporedna stvar
3256017

Powered by Blogger.ba