14.10.2006.

Blogeri o jeziklu 2. / nekoliko ()

Liga starih lingvista

autor Moodswinger

Desi se, s vremena na vrijeme, da me poneko priupita o jeziku kojim govorim i zatraži da se očitujem o njegovom nazivu. Bez ikakva premišljanja odgovaram da mi se materinji jezik, ovaj kojim zborim i na kojem 'sujem, na kojem nemušto sričem pisma i na kom po hartiji škrabam, na kojem sanjam i na kom me muče košmari, zove bosanski.

Strancima obično pridodam da je bosanski gotovo identičan hrvatskom ili srpskom i da je, zapravo, posrijedi jedan jezik koji je dugo vremena nosio jedan naziv i koji je, iz političkih razloga, preimenovan u tri različita jezika. Svako od korisnika ovog troglavog jezika, stoga, bira sebi kako će ga zvati, ovisno o etničkim, kulturnim i drugim afilijacijama. Ja svoj jezik nazivam bosanskim, iz prostog razloga što dolazim iz bosanskog kulturnog podneblja, što se mahom oslanjam na bosanskohercegovačko kulturno i književno naslijeđe i koristim se karakterističnom bosanskom leksikom.

Birajući sebi pravo da svoj jezik zovem onako kako želim, ja, logično i drugima prepuštam isto; ostavljam im pravo da svoj maternji jezik imenuju kako žele. Iz nekog nepoznatog, ili pak predobro poznatog razloga, drugi (a pri tome ne mislim na strance) to isto pravo niječu meni. Usto obično budem izložen tvrdnjama da "bosanski jezik ne postoji", da je posrijedi "varijanta srpskog" (ili hrvatskog, ovisno o davatelju izjave), niječe mu se postojanje gramatike, historije, leksike; rječju, uskraćuje mu se cjelokupan identitet.

Takvi drski poduhvati dakako idu uz dlaku jednom tersu i zavrijeđuju dostojan odgovor. U skladu s tim, ja sam svoje odgovore dugo vremena zasnivao na slijedećem principu:

Pokaži mi, tačku po tačku, po čemu se to hrvatski i srpski razlikuju jedan od drugoga da bi, lingvistički, zavrijedili nazive različitih jezika i ja ću ti, po tim istim tačkama, pokazati po čemu se bosanski jasno razlikuje od srpskog ili hrvatskoga i, stoga, zavrijeđuje posebno ime.

Do danas mi to niko nije uspio zorno istumačiti, a da ja ne budem u stanju, po istom principu, odijeliti bosanski od ostala dva. Sasvim dobar i uspješan pristup za jednog jezički neizobraženog tersa, ali iz nekog razloga meni nije davao odgovarajuće zadovoljenje. Uvijek sam se osjećao kao optuženik, kao da, iz nekog razloga, moram pravdati samo postojanje i ime svoga jezika.

Mora se priznati, situacija sa negiranjem bosanskog jezika je poprilično radikalna, a pošto radikalne situacije zahtijevaju radikalna rješenja, ja sam stoga pribjegao jednom. Već neko vrijeme, kada me počnu daviti sa političko-jezičkim začkoljicama i kada mi kažu kako bosanski ne postoji, ja, tobože čudeći se, kažem:

"Šališ se? Bosanski jezik ne samo da postoji, nego su od njega nastali i hrvatski i srpski."

Ovakva izjava obično privuče tri stvari - pažnju, glasne proteste i zahtjeve da obrazložim svoj stav. Što ja, s merakom, i učinim.

Krenimo, prvo, sa srpskim jezikom. Njega je, početkom XIX stoljeća, standardizirao Vuk Karadžić. Ters iz Tršića je jednostavno, putujući po južnoslavenskim prostorima, odabrao jezik istočne Hercegovine, Bosne i, dijelom, Crne Gore i proglasio ga za 'standardni srpski jezik', preuzimajući time odrednice bosanskog govora (sve sa ijekavicom) i uvodeći ga kao književni jezik za srpski narod. On nije otišao u Pirot ili Negotinsku krajinu, nije čak uzeo ni govor svoga rodnoga kraja, nego je otišao tamo gdje je smatrao da se govori najčišći narodni jezik u Južnih Slavena i, sasvim ispravno, poslužio se njime.

Neko može, dakako, reći da je i to srpski jezik, jer njime govore Srbi iz tog dijela Bosne i Hercegovine. Tačno, ali je taj govor određen regionalno, a ne etnički, jer isto tako, ili veoma slično, govore i nesrbi, druge etničke skupine iz tog područja, a i Crnogorci. Helem, Vuk je Karadžić Srbima srpski jezik donio iz Bosne i tako je srpski nastao od bosanskog.

Još jasnijem razdvajanju je poslije pomogla zlosretna jezička politika koja je bila na snazi za vrijeme Vukovog zloglasnog prezimenjaka, a kojom je iz srpskih medija i školstva prognana ijekavica i latinica, čime se srpski jezik, barem privremeno, de facto odrekao i latinice i ijekavice kao svoje kulturne baštine, olako ih prepuštajući drugim jezicima, kao što je bosanski. Hvala na tome.

Hrvatski je jezik donekle slična priča. I on je standardiziran na sličan način u prvoj polovici XIX stoljeća od strane Ljudevita Gaja i Ilirskog pokreta, te usaglašen sa srpskim jezikom Bečkim sporazumom iz 1850. Kao književni jezik, hrvatski je vrlo lijepo i uredno uređen na principima bosanskog govornog jezika, ali je problem hrvatskog jezika u tome što njime ne govore tri četvrtine hrvatskoga puka.

Jezik koji u školi uče mali Istrijani, mali Zagorci, mali Splićani i mali Zagrepčani nema puno veze sa jezikom koji oni govore kod kuće, tako da, nažalost, moram primijetiti da se većini Hrvata književni hrvatski uveliko razlikuje od kolokvijalnog maternjeg jezika u Hrvatskoj, onog govora kojem ih uče njihove mame. Kada mama iz Zagreba svojoj djeci kaže da idu u posjet rodbini u Bosnu, oni se zapitaju: "A kaj bumo tam delali?" Prevedeno na književni hrvatski, to bi glasilo : "A što ćemo tamo raditi?" Ni nalik.

Nadalje, ako su hrvatski i srpski dva različita jezika, onda sam hrvatski ne postoji kao jedinstven jezik, već su to u stvari tri jezika - kajkavski, čakavski i štokavski. Službena hrvatska politika ih naziva narječjima, ali ja, ruku na srce, kajkavski ili istarski razumijem jednako koliko i slovenački i češki. Meni je to posve strani jezik. Hrvatska, dakako, ima pravo voditi svoju jezički politiku kako hoće, ali ja osobno podržavam inicijative koje se zalažu za priznanje, recimo, kajkavskog jezika.

Književni hrvatski, s druge strane, jako nalikuje običnom govornom jeziku iz Bosne (i, dijelom, Slavonije, sa izuzetkom slavonske sćakavštine). Njime govore bosanski Hrvati, ali, opet, i druge etničke grupe u Bosni. Iz toga se jasno vidi da je hrvatski, kao i srpski, preuzet i prenesen iz Bosne na opću korist hrvatske pismenosti.

Dakako, završim ja svoje izlaganje sa naznakom da nema potrebe za bilo kakvim zahvaljivanjem, jer smo mi Bosanci (a, vala, i Hercegovci) široke ruke, još šire duše i uvijek spremni pripomoći.

Nemam ja ništa protiv da mi beru šljive i dunje iz bašče, naprotiv. Bujrum, rodilo je, i rodit će opet, grehota je da istruhne, a sevap je da se podijeli. Ali da mi bez pitanja pomjeraš međe, da mi zajmiš i samu bašču, e to ne može! Ne dam! Ni komšijama, ni susjedima. Jasno?

Objavljeno 30.01.2006. u 05:09, komentari na blogu Umijeće tersanja, print, #
14.10.2006.

Blogeri o jeziklu 1. / x


Čija je ovo jezičina?

autor Corto Maltese

Nauka o jeziku, na žalost, nije matematika u kojoj jasno i odlučno možeš reći : “E ovo je parni a ovo neparni broj, ovaj je djeljiv sa 5 a onaj nije, razlomak je ovakav a cijeli broj onakav!" .

Nije moguće savršenom preciznošću povući crtu između jezika, dijalekta i regionalnog govora. Po mnogim teoretičarima, najbolje je osloniti se na princip međusobne razumljivosti. Ako se razumijemo bez prevodioca, onda govorimo isti jezik. Komšijski jezikoslovci iz susjedstva će se vjerovatno narogušiti jer ta teorija negira jedinstvo Srpskog i Hrvatskog jezičkog čistunstva. Teško je očekivati da se, na primjer, jedan Dalmatinac i Prekomurac zajedno napiju uz pjesmu koju će obojica razumjeti a koju pjeva čistokrvni Hrvatski Istrijaner, Alen Vitasović. Također sumnjam da jedan Piroćanac, sa juga Srbije, neće osjetiti potrebu da se posavjetuje sa rječnikom ili rečnikom dok Lalu Iz Severne Bačke ubjeđuje da je ovaj precjenio sitne prasiće koje, za krupne pare, pokušava da mu uvali .

Mi u Bosni ne imasmo tih problema, sve dok se političari i njihovi lingvistički trabanti, opterećeni tenzijom malih razlika, ne potrudiše da ih stvore. Na javnom RTV sevisu nam je svakodnevno nezadovoljstvo slušati Hrvatske voditelje rodom iz BiH kako se lome da govore Hrvatski Književni Jezik u njegovoj prelijepoj Zagorskoj varijanti. Zalud joj sva ljepota kada ta varijanta, istočno od Une, nikada prije nije bila u upotrebi. Bosanski Bošnjaci im pružaju otpor trpajući glas “H” hi gdje threba hi gdje ne threba, dok su, gle čuda, Mediji Bosanskih Srba najbliži onome što se prije rata zvalo SH-HS jezik, definisan Novosadskom Deklaracijom, a koji se uglavnom poklapa sa jezikom koji se od poodavna vakta govori u BiH. S veseljem se sjećam pokušaja da se, još tokom rata, u medije siromašnijeg BH entiteta zakonskim putem nametne ekavica. Sa veseljem, jer takav blamaža nije ni mogla da traje duže od par mjeseci, koliko je proteklo od uvođenja do propasti te ideje.

Neki će se upitati zašto sam napisao “Bosanski Bošnjaci”. Pa zbog toga jer postoje i Sandžački Bošnjaci, a tu se opet vraćamo na pomenute teškoće u dijalogu između Lale i Piroćanca, te Dalmoša i Prekomurca. Svojevremeno, upitah nezaposlenog prijatelja, saobraćajnog tehničara po zvanju i Sarajliju po rođenju, zašto ne potraži posao u GRASS-u. A on odgovara: “Konkuris'o, odbilo me. Ne govorim jezik.”
Po meni Bosanski, Srpski, Hrvatski , a uskoro i Crnogorski su jedan te isti jezik, koji svako ima pravo, i na "svojoj" i na "tuđoj" teritoriji, da zove kako mu drago.

Nije to jedinstven primjer višeimenstva u lingvistici. Upotrebljavajući Bugarski nećete imati problema u sporazumjevanju sa pravim Makedoncima, bar dok ih ne pitate da li je Bugarski zvanični jezik u cijeloj Makedoniji. Pred posjetu Skandinaviji nije potrebno da učite i Danski i Švedski i Norveški. Jedan od ta tri će biti dovoljan i za Stokholmu i za Oslo kao i za Kopenhagen. Flamanski i Holandski, Urdu i Hindu…ista važi i za njihove korisnike. Vjerovatno bi bilo najpravednije i najtačnije da se kaže da je Jugoslovenski maternji jezik stanovnika četiri centralne republike bivše SFRJ , ali jasno je da je to nemoguće sprovesti na ovom nivou političke svijesti večine stanovnika tih krajeva. Zbog razloga lične sigurnosti, ja jezik kojim pišem i govorim zovem Štokavski. Jednako je netačno kao i ostali nazivi koji se primjenjuju, ali bar pokriva geografski šire područje

Što se mene lično tiče, najdraži mi je jezik moje drage. I to dok ništa ne govori, jer je zauzeta igrajući se sa … pa za početak sa jezikom. Ne maternjim, mojim.

(nastaviće se)

14.10.2006.

Riječ

Riječ je glas ili skup glasova kojem je pridruženo neko značenje te je osnovna jedinica svakog jezika.
Riječi se slažu i kombiniraju (kombinuju) kako bi se stvorile rečenice, sintagme, fraze i veća prozna ili poetska djela.
Dijele se na promjenjive i nepromjenjive.
 
Promjenjive riječi su:
  1. Imenice (Mijenja se rod, broj i padež)
  2. Pridjevi (Mijenja se rod, broj, padež, stepen i određenost)
  3. Zamjenice (Ako zamjenjuju imenicu, mijenja se rod broj i padež; ako zamjenjuju pridjev, mijenja se rod, broj, padež, stepen i određenost)
  4. Brojevi (Nekad se mijenjaju kao imenice, a nekad kao pridjevi. O promjenama brojeva, više kada budemo obrađivali brojeve)
  5. Glagoli (Mijenjaju po vremenima, licima i načinima, i svršenosti)
 Nepromjenjive riječi:
  1. Prilozi
  2. Prijedlozi
  3. Veznici
  4. Usklici (ili uzvici)
  5. Rječce
 ...
 
ZAPIS O RIJEČI
Jutros se jedan vrutak probudi u meni
U podne poče da teče
Poče da buja da se pjeni
Naveče oblinom velike rijeke obrameni
U kasne čase noći
Nestvarno tijelo ove tamne vode ove tajne
Nemirni koraci moji kao čudo svako pohode
(Mehmedalija Mak Dizdar)

postirala Teta Ela
14.10.2006.

Pitanja

 
Dragi posjetioci,
Kako suradnici ovog bloga, ne bi lutali kroz masu postova i komentara, molimo da sva pitanja i sugestije koje imate postavljate isključivo na ovom mjestu.
 
Što se tiče replika, odnosno neslaganja sa tekstom i postavljenim pravilima, nastavite ih i dalje ostavljati u komentarima.
 
Hvala


postirala Teta Ela
Pretraga bloga
Samo ovaj blog

Linkovi na obrađivane teme

Linkovi za djela o gramatici, jeziku i knjizevnosti
Kitabhana
Književni kutak
Bosnian language
Gnijezdo lijepih riječi
Wikipedia i bosanski jezik
Prva poznata gramatika bosanskog jezika
Rječnik turcizama, dijalekata, tuđica i uličnog govora u BiH

Team:

Urednici:
Hadžinica
Ne bacajte biser
pred svinje.

Moje tajne
Kažem ja njozi
Njojza dođi 'vamo!

Hiperaktivna
I want to know god`s thoughts,
the rest are details

Teta Ela
No hljeba nema... Zbogom!
Hljeba... hljeba...

Roque
Si tacuisses,
philosophus mansisses


Moleri:
Mlada partiznaka
Plitak potok,
a voda duboka

Roque
Si tacuisses,
philosophus mansisses


Budi prijatelj ovog bloga?
Klikni na ovaj link! - Hvala!

Uvod
Blog Bosanski jezik je mjesto gdje svako može postaviti pitanja u vezi gramatike i leksike bosanskog jezika, ili odgovoriti na već postavljena putem komentara.

Poželjni su i tekstovi koji ukazuju na jezičke i gramatičke probleme, analize, linkovi na stranice i dokumente koji se ovom materijom bave.

Da bi ovaj blog od početka opravdao svoje postojanje, nužno je da pitanja, odgovore i ostale priloge pišete koristeći našu tastaturu, odnosno naša slova. -> uputa za instalaciju! <-

Ukazujte na najčešće probleme i greške na koje nailazite u tekstovima na blogger-u i u dnevnoj štampi, kao i na odgovarajuća rješenja i gramatička pravila. Bilo bi poželjno da se uz objavljena pravila i objašnjenja navedu izvori i datumi istih.

Molim Vas da ne koristite ovaj blog u bilo koje druge svrhe osim pomenutih. Ovdje smo da zajedno učimo i svoje (ne)znanje podijelimo sa drugima.

Bosanski jezik će Vam biti zahvalan ako ga izreklamirate u krugu čitalaca Vašeg bloga. Podrška i saradnja svake vrste je poželjna i dobrodošla.

Želim nam uspješan novi početak!

Podržavaju nas:
propali fudbaler
blob
hadzinica
Pisma
... by Tratinčica
koksanje
Work in progress - WIP
Teta Elina kuhinja
Lepa do bola...
BOGAMI ĆE ME MLATNUT' OVIM KUKURUZOM
zora
Phata
Disku(r)s Njegove žen(k)e
Moji postovi
O.P.A.S.K.E
***PAMTIM SAMO SRETNE DANE***
Anita
više...

Najnebitnija sporedna stvar
5382747

Powered by Blogger.ba